Moj internet dnevnik
Život na sjeveru
Anketa
Jeste li zadovoljni dosadašnjim radom Hajdukova predsjednika Hrvoja Maleša?


Blogov kolac je iskopan
Nema zapisa.
TagCloud
Blog
nedjelja, rujan 11, 2011
Nije lako suočiti se s istinom. Život u laži, uostalom, provjereno je lagodan. Sve dok vam istina jednoga dana ne zakuca na vrata. A kad se to dogodi nikakva opravdanja ne pomažu. Zaboravite na 'nisam znao' i 'nisam mogao'. Bezvrijedne su to isprike, baš poput liječničkoga kartona koji sugerira da vam je dijagnosticirana upala očiju. Kad čujete kucanje, kasno je. Otvorili vrata ili skočili kroz prozor, dođe vam na isto.

Krenimo od suđenja. Ivan Bebek u sto je minuta poljudskoga derbija napravio tek jednu veću pogrešku. Ako se većom može smatrati nepokazivanje žutoga kartona Milanu Badelju zbog simuliranja pada u kaznenom prostoru. Sve ostalo bilo je za čistu desetku, poglavito ako suđenje gledamo iz kuta Hajdukova navijača. Na nekoj drugoj utakmici, u nekoj drugoj ligi i državi susret bi vjerojatno bio prekinut nakon što je sredinom prvoga poluvremena jedna baklja prozujala pokraj ušiju protivničkoga golmana. I to baš u trenutku kada je Hajduk, dakle klub za kojega navija i bacač te baklje, imao slobodan udarac na 18 metara udaljenosti od Dinamova gola. No, taj njegov potez ostavit ćemo stručnjacima, recimo dr. Urlić bio bi idealan, a mi se vratimo suđenju. Bebeku. I - Brkljači. Na žalost i ovdje smo u pomoć primorani pozvati dr. Urlića. Bez detaljne ekspertize nemoguće je, naime, racionalno objasniti Brkljačino ponašanje tijekom 20 minuta koliko je proveo na terenu u utakmici koja njegovu klubu život znači.

Naravno da je sada najlakše oplesti po Bebeku. To, uostalom, mnogi i čine. A Bebek se svojski trudio poštedjeti Brkljaču. Prvi žuti karton dao mu je nakon što je hrvačkim zahvatom s leđa srušio protivnika. Pardon, nije mu ga dao. Ali onda je Brkljača počeo prosvjedovati. Pa mu je rekao jednu ružnu riječ. A Bebek je šutio. Pa mu je rekao drugu ružnu riječ. A Bebek je i dalje šutio. Pa je loptu, koju je čitavo vrijeme držao u naručju ne ostavljajući je, kako propisi nalažu, na mjestu prekršaja, rukom napucao na drugu stranu. A to je garnirao i trećom uvredom. I Bebek više nije mogao šutjeti. Pokazao mu je žuti karton. Nekoliko minuta kasnije isti taj Brkljača s dvije je noge startao na Vidu kojega je samo pravovremeno poskakivanje spasilo nosila i bolničkoga tretmana. No, Bebek je i to prešutio. Još nekoliko minuta kasnije Brkljača je džonom, dok je lopta bila na sasvim nekoj drugoj utakmici, nasrnuo na Leku. I Bebek je, sasvim ispravno, odlučio prekinuti njegovu agoniju i poslati ga u svlačionicu. Ili kod Urlića. Svejedno, samo da je što dalje od terena.

I to je bio taj crveni karton smutnje. Ili sumnje. A prava je istina da ga je Brkljača trebao dobiti znatno ranije. Baš kao što bi ga trebao dobiti i onaj koji je Brkljaču, i sve brkljače s ovoga svijeta, doveo u Hajduka. Jer zbog brkljača ne pričamo o nogometu, nego slušamo o hrabroj borbi šačice junaka protiv brojčano nadmoćnijeg i tehnički opremljenijeg neprijatelja. Pa nam tako i Zoran-paša Mamić odaje priznanje na čojstvu i junaštvu. Dok istovremeno zagrebačkom veziru, rođenome bratu svome, šalje poruku da mu je vojska kroz Split prošla bez gubitaka. A to je za bitku koja im slijedi, protiv nadmoćnijeg i tehnički opremljenijeg protivnika, bilo najvažnije.

Krasimir Balakov, trener koji je duge rukave u Splitu dočekao tako što i na plus 40 tvrdoglavo odbija odjenuti kratke, također je pohvalio ustrajnost šačice svojih kopljanika u obrani poljudskih zidina. Iako je priznao da mu se koncepcija te obrane, s mogućnošću napada čak, raspala nakon Brkljačina isključenja. Drugim riječima, do te kobne 20. minute kada je Brkljača istrčao iz koncepcije svjedočili smo igri koju je Balakov i obećao navijačima. A kad je već tako, 'ajmo se podsjetiti što smo to gledali. Dakle, od prve do dvadesete minute igrači u bijelim majicama, plavim gaćicama i plavim štucnama, kombinaciji koja inače neodoljivo podsjeća na dres kojega su nosili igrači drevnoga Hajduka, trudili su se izbaciti loptu što dalje od svog kaznenog prostora nimalo pri tome ne mareći da bi zgodno bilo kada bi koja od tih lopti pala barem blizu nekog od njihovih suigrača. No, takva je bila koncepcija i zašto je remetiti. Poput, recimo, Vukovića koji je u sedmoj minuti trčao i trčao za loptom dok su mu svi, i njegovi i njihovi, vikali 'gol aut'. A kad je tu loptu, na užas autora koncepcije, uspio sustići i još je k tome upotrebljivo centrirati, nikoga nije bilo da je ubaci u mrežu. 'Pa, kad smo mislili da je gol aut', opravdavali su se poslije pred djecom i rodbinom Vukovićevi suigrači.

Izlaskom Brkljače na terenu je, naravno, nastao kaos. Srušila se Balakovu koncepcija, pa je Hajduk čak i poveo. Nakon kornera izvedenog izravnim upućivanjem lopte u protivnički šesnaesterac. Na poluvremenu, kada je Balakov došao malo k sebi, osmislio je novu koncepciju. U kratkim crtama, više se ne smije dogoditi da korner izvedemo na isti način. Pa i nismo. Štoviše, po mogućnosti je svaki korner trebalo u startu spriječiti. Baš onako, 'e to mi obavezno snimite na DVD i umnožite', čulo se poslije Balakova kako daje upute klupskom osoblju, kao što je Sharbini odgurnuo Kelavu nakon što je ovaj taman želio loptu proslijediti poviše grede uslijed snažnog Tomasovljeva udarca. Isto tako, i izvođenje slobodnih udaraca trebalo je proteći sasvim u znaku koncepcije. Idealan je primjer onaj iz 90. minute, one koja se u nogometu običava nazvati posljednjom. Dakle, lopta je bila namještena na 18 metara od Dinamova gola. Po sredini. Ajde, dobro, malo ulijevo. Oko lopte petorica Hajdukovih igrača. Skupili su glave, došaptavaju se i konspirativno jedan drugome potvrdno kimaju. Pred Kelavom petorica u živome zidu, a po kaznenom prostoru raštrkan ostatak 'modre' momčadi. Bez iti jednog 'bijelog'. Panika je, posljednja minuta, Zoki je već napisao novu poruku Zdravku i samo čeka neminovno da stisne 'send'. 'Brate, neces vjerovati, izgubili smo, a bili smo brojcano nadmocniji i tehnicki opremljeniji.' A onda je Andrić izveo slobodan udarac, sasvim izvan koncepcije. Slabašna lopta ipak je završila u korneru. A u svlačionici ga je dočekao bijesni trener: 'Što sam vam ja rekao za te kornere!?'.      

vinkovukovic @ 13:03 |Komentiraj | Komentari: 47 | Prikaži komentare
Arhiva
« » svi 2018
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
  • 31
Index.hr
Nema zapisa.