Moj internet dnevnik
Život na sjeveru
Anketa
Jeste li zadovoljni dosadašnjim radom Hajdukova predsjednika Hrvoja Maleša?


Blogov kolac je iskopan
Nema zapisa.
TagCloud
Blog
srijeda, srpanj 13, 2011
Evo je već više od sedam dana prošlo od posljednje Kerumove dijabolične ideje, a da nitko viđenije torcidaše o tome nije priupitao za mišljenje. Složit ćete se, naime, da je gradnja nadnaravnog Isusova kipa na vrhu Marjana preopsežan zahvat da je netko, bilo tko, iz Kluba navijača Hajduka naprosto morao biti priveden pred diktafon. Pa makar da kaže kako u Torcidi nemaju ništa ni protiv Isusa, ni protiv Keruma, ni protiv Marjana, ali da se oni, kao sekularna organizacija, ne bi željeli miješati u vjerski turizam. Iako ih građevina kao podatna poduzetnička grana privlači. Poglavito ukoliko se ostvaruje kroz goleme ravne površine koje naprosto vape za pituravanjem. A takvih, priča se, na iznova razapetu Kristu ne bi smjelo nedostajati. Ipak, ništa od toga nismo čuli, ostali smo uskraćeni za stav najmnogoljudnije dalmatinske udruge čije se članove inače o svemu pita. Sjetimo se samo gay parade. Pa nije bilo noći da se nisu brojale ure do kada svjetlo gori u prostorijama na 'cankarevoj'. Sigurno smišljaju taktiku napada. Iz Đardina ih treba mirno pustiti do Marmontove, neka se opuste, u Semafora ćemo za svaki slučaj ubaciti par momaka i cura da im zaplješću i ono, ka, daju podršku, a onda će ih prava ekipa dočekat kod kina Marjan. S leđa triba po njima udrit stinama, da se ne mogu vratit, a onda ih skroz, sa svime što van dođe pod ruku, dotuć kad izađu na Rivu. Bajali su tako mediji žudeći za krvlju, sve dok nije postalo sasvim normalno, a postalo je već jutro poslije dočekanog krvoprolića, da se za sve optuži Torcida. Ili barem ono njeno krilo kojemu je vrlo dobro poznato kako odijelo ne čini čovjeka - nego kapa. No, za razliku od 'bitke za pedere' i mnogih prethodnih, hrvatskom društvu manje važnih, bitaka,  Kerum ovaj put može mirno spavati. I u snovima svoju kipinu ziđati. Dok Torcida šuti, nije bitno što ostali laju.

Kad su onomad torcidaši pred Poljud došli s ovcama kao svojim kandidatima za Hajdukov nadzorni odbor, mnogi su, neskloni ilegali i konceptualizmu, šutke vrtjeli glavom. Slična radnja popratila je i performans znan kao 'žuta kesa na Peristilu', dok duhovitost slogana 'Prodajni centar Kodeks' nitko nije mogao poreći. Ipak, torcidaši su jedinstvenu podršku dobili tek u veljači ove godine kada su, noć uoči stotoga rođendana 'bijelih', inicirali kolektivno pirotehničko ludilo diljem Dalmacije. Legalnost te akcije više nitko nije dovodio u pitanje. Ako ne računamo vlasnike opljačkanih brodica koji se, bez obzira na količinu očaja, nisu imali kome obratiti. Protiv Torcide nitko ni riječ nije smio reći. Uostalom, da nije bilo njenih pripadnika, nedokučivo Hajduku vjernih volontera, ni proslave ne bi bilo. A kamoli da bi o njoj bajke pričali ruski kozmonauti razmjenjujući satelitske snimke s američkim astronautima.

U pitanju je, naravno, strah. Strah kao oružje od kojega jačeg nema. Jedne tjera na proljev, a druge na preskakanje najvećih prepreka. Oni prvi zasmrde sve oko sebe, a drugi, ni krivi ni dužni, postanu velikani. A u Splitu većega straha od onoga pred Torcidom nema. Jednako su mu podložni i političari i sportski novinari. Mobiteli Torcidinih čelnika, bivših i sadašnjih, puni su tako poruka od kojih bi se dala sastaviti dvosveščana enciklopedija ulizivanja. I prokazivanja kolega. Sa strahom kao lajtmotivom. Iracionalnim strahom. A jačeg od iracionalnog nema.

Najnovija akcija torcidaša, u režiji njihova intelektualnoga krila na kojemu bi im, samo da ih nije strah, trebale zavidjeti sve društvene organizacije u zemlji, za cilj ima ostvarenje modela upravljanja klubom u kojem 'na demokratskim i transparentnim izborima navijači, okupljeni u udrugu Naš Hajduk, biraju sedam članova Nadzornog odbora Hajduka u ime udjela Grada Splita od 56,1 posto'. Nastavak je to Torcidine akcije 'kodeks' koja je, priznali to ili ne, polučila uspjeh jer je Hajduk predsjednika, kakvog-takvog, napokon dobio putem javnog natječaja. Kakvog-takvog. A da ne bismo ostali u domeni mediokritetstva trebao bi jamčiti upravo ovaj projekt. Koji nudi, da opet citiramo njegove tvorce, ustroj po uzoru na uspješne europske klubove, depolitizaciju, neovisnost upravljanja, izravno ili neizravno financiranje te okupljanje navijača za buduće stjecanje vlasničkih udjela. Dakle, nudi sve ono o čemu sadašnji Hajdukov predsjednik nema pojma. Pa nam priča o Barceloni, umjesto o Hajduku. Baš kao što onaj koji ga je postavio priča o Isusu, umjesto o Splitu.

A kad o nečemu nemaš pojma, odnosno kad pred tebe iziđu neshvatljivo dobro pripremljeni i još neshvatljivije elokventni navijači, onda čerčilovski osnuj komisiju. Ili sazovi Skupštinu kluba da prihvati Kodeks, a da ga ti ni pročitao nisi. Ili sazovi Gradsko vijeće da razmotri projekt 'Naš Hajduk', a da tebe uopće ne zanima o čemu taj projekt govori. Jebeš, oprostite na rječniku, budućnost, kad novac, što je više moguće novca, treba izvući iz sadašnjosti.

Zaista, zar uopće netko sumnja u strah kao jedini motiv brzopoteznog sazivanja sjednice Gradskog vijeća na temu Hajduka. Ukoliko takvih i ima neka se samo sjete famozne 'kodeks skupštine' kad su Kerumu leđa čuvali profesionalci iz boksačkog međuzemlja.

Na torcidašima je, naravno, da taj strah ovaj put stvarno iskoriste. Da ne budu samo moralni, nego i službeni pobjednici. Da projekt 'Naš Hajduk' zaista bude početak jednog divnog prijateljstva između navijača i upravljača. Prijateljstva baziranog na strahu, a jače veze od takve nema. Gdje bi nam, uostalom, bio kraj kad bismo svi mi 'prezreni na svijetu' s vremena na vrijeme dušmane malo poplašili. Ni Isusu, vjerujem, to ne bi bilo mrsko...  

vinkovukovic @ 15:57 |Komentiraj | Komentari: 20 | Prikaži komentare
Arhiva
« » svi 2018
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
  • 31
Index.hr
Nema zapisa.